Evo vam jedne moje pesme ..ja nisam pesnik,ali ponekad nešto napisem..procenite sami da li šta vredi..!
Večno cu zeleti da se skrijem
u oblak sivi što me zgužva svu
odakle bih volela da streljam
razaram,ćutim al bijem!
Tisinom da dotučem
bolestan život do kraja ,
niz ivicu tanku da vučem
ko lišćem jesenjim umornim…
Pesnik mi došao pod oblak
hladan zeljan krvi,
strelja,nudi al crpi
i dušu mi ,mrvi,li mrvi…!
Otvoriću vrata pakla
jer dadoše mi snagu i moć,
i gurnuti stihoklepca
u najtamniju raskošnu noć!
Noći su moja krila,
a on nek se brani, batrga,
nek moli za iskru ,za spas,
nek moli, al da čujem glas:
Da ranjen ne može nazad,
da gonjen bi morao napred,
ja želim samo pusti mol…
dal’ patnja, dal ‘tuga ,al bol…!
Vrijedi i nemojte samo ponekad pisati, odlično napisano.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Goran Jurković hvala vam mnogo..Veliki pozdrav!!
Sviđa mi seLiked by 1 person
Ja nisam stručnjak za pjesme, ali šta god te čini sretnom mora da valja 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala Petra…!!
Sviđa mi seSviđa mi se